Tihomir i Jela Bekavac, nakon života u Njemačkoj i potom u Mostaru, odlučili su se za povratak u Seonicu, kod Konjica.
„Sve smo prošli, sve smo vidjeli i nigdje nema ljepše kao što je ovdje. Ja sam bio u Njemačkoj kao student prvi put 1978. godine i tada mi se činilo da je Zapad vrlo zanimljiv. Mene su zanimali automobili, tehnika, pošto sam mašinski inžinjer. Kada sam ponovo došao 1993. godine, Zapad mi je drugačije izgledao. Bili smo tri godine i vratili smo se u Mostar, a sada smo odlučili da živimo u Seonici“, govori Tihomir.
„Ovdje imamo sitna zadovoljstva koje nemamo u gradu. Ja volim da berem gljive, i kada je sezona stalno berem gljive, odem malo u ribu na Neretvicu. To su nam zadovoljstva koja nam sada mnogo znače. Uvijek sam to volio i uvijek sam smatrao da mi je prirodnije živjeti u selu, nego u gradu“, kazuje Tihomir, a Jela dodaje i da proizvode domaće sokove i džemove.
„Pravimo sokove od jabuka, cvekle, mrkve, od dunje. Pasteriziramo i može taj sok dvije godine da stoji. Pravim i razne džemove, kao i bestilj, naš tradicionalni, bez šećera od šljiva. Tu su i salate, a imamo i maline. Nešto se malo proda, podijeli djeci i prijateljima, a imamo i za sebe“, kaže Jela.
Druženje s komšijama u Seonici je intenzivno, dodaje naš sagovornik.
„Ovdje imamo više posjeta nego što smo u Mostaru imali, i mještana, a i ljudi sa strane. Nećemo više živjeti na više mjesta, samo na jednom. Do sada je bilo uvijek nosanje kesa, putovanja, toga više nema“, kaže Tihomir.
Tihomir i Jela Bekavac ispunili su svoju želju, vratili se u mjesto gdje su počeli zajednički život u mladosti.
Nisu ih pokolebale ni oktobarske poplave 2024. godine. Ovih dana su angažirani na sadnji poljoprivrednih kultura u plasteniku koji su dobili u cilju oporavka.
„Biće za nas svega, ali i za sve naše prijatelje“, poručili su.
Izvor: radiokonjic.ba
