Dati prikaz jednog čitavog kraja, od prapovijesti do suvremenog doba autora stavlja pred izazov ujednačenosti u promatranju vremena, ljudi i događaja, a u isto vrijeme ga dovodi u zavisnost od raspoložive knjiške i arhivske građe.
Takav sintetski prikaz zahtijeva ne samo preciznost i orijentaciju na vjerodostojna povijesna i ostala vrela, nego i uravnotežen prikaz svih povijesnih razdoblja ne dajući ni jednom prevelik značaj, ali snagom argumenata podvući prijelomne događaje i vrijeme koje će opredijeliti slijedeći povijesni pravac.
Uobičajeno je da monografije župa sadrže uglavnom povijesni prikaz djelovanja katoličke crkve zajedno sa narodom i njegovim običajem te kulturnim postignućima, a ova ide znatno dublje i šire iz jednostavnog razloga da sadašnjim i budućim generacijama žitelja ovog kraja ostavimo pisani trag o svemu što se u njemu događalo, što su prirodne, gospodarske i potencijalno razvojne mogućnosti da bi na jednom mjestu u jednoj knjizi imali kratak sintetski pregled svega što ovaj jedinstveni kraj u sebi sadrži i koju baštinu i tradiciju ima. Naravno, presudnu ulogu za Hrvate katolike imala je njihova crkva i napori vodstva i svećenstva da kroz vlastito stvaralaštvo u interakciji sa drugima stvori specifičan amalgam zajedničke pučke kulture i posebne hrvatsko-katoličke. Autor župu shvaća ne samo kao crkveno kanonsku kategoriju, nego kao zajednicu naroda i zbog toga se ona u povijesnim vrelima narodnih vladara pojavljuje pod tim naslovom prije svega kao politička zajednica. I sada se pojavljuje često toponim župa u tom smislu pa odatle u suvremenom županija. Istina, pišući ovu monografiju pod naslovom „Župe Obri, Podhum/Žitače i Solakova Kula“ autor podrazumijeva i crkvenu i društvenu kategoriju jer jedino na taj način može objasniti sudbinu koja je zadesila ovaj kraj. Iz tekstova koji slijede i koji će tretirati povijesnu i crkvenu baštinu, zemljopisne odrednice i ljepote, gospodarske resurse, običaj, tradiciju, postignuća i posrnuća tijekom mnogobrojnih ratova vidi se izuzetan okvir za potpuno normalan razvojni put. Ovaj kraj površine od oko 300 km2 po površini je veći od čitavih općina u Bosni i Hercegovini. Nekoć je bio gusto naseljen, gospodarski dinamičan, pun ljudi od rezultata, udaljen 20 km od Konjica, 50 km od Mostara i 75 km od Sarajeva sa polaznom točkom iz Buturović Polja kao aktualnim administrativno-političkim centrom doline Neretvice, koji graniči sa općinama Jablanica, Prozor – Rama, Kreševo, Fojnica. Autor župu smatra kao zajednicu ljudi ujedinjenih u katoličkom vjerozakonu utvrđenu preciznim kartografskim granicama čiji narod živi sa drugim u duhu Evanđelja i koji su stvorili običajnu i kulturnu baštinu te gospodarski živjeli i stvarali oplemenjujući ambijent koji su im preci ostavili u naslijeđe. Stoga svaki segment života pripada župama i župljanima i vrijedi im dati dostojan opis i otrgnuti od zaborava sve ono što su svi ljudi kroz tolike generacije stvarali i stvorili.
Ovim krajem su se sustavno i na znanstvenoj osnovi bavili po najbolji povjesničari i arheolozi u Bosni i Hercegovini i ostavili trajan trag u svojim knjigama i znanstvenim radovima u posljednjih više od 100 godina, pa ćemo pobrojati samo neke od najvećih imena i to arheolozi i povjesničari: Alojz Benac, Đuro Basler, Pavo Anđelić, Karlo Patch, Dimitrije Sergejevski, Irma Čremošnik, Veljko Paškvalin, Marko Vego, Waclav Radimski, Mihajlo Dimić, Ćiro Truhelka, Šefik Bešlagić, Đuro Mazalić, Dominik Mandić, Tomo Anđelić, Tihomir Glavaš, Alija Isaković, Dubravko Lovrenović i drugi niz znanstvenika sa manjim znanstvenim radovima.
Ako je ovaj kraj bio intenzivno naseljavan od prapovijesnog neolitika do suvremenog doba, ako je imao dinamičan razvoj života gdje su ljudi uvijek živjeli u svim društvenim sustavima nalazeći prirodne resurse za onodobni pristojan život, onda je nelogičan slijed zaostajanja u posljednjih 70-tak godina. On je bio prekinut gubitkom prirodne veze sa ostatkom doline Neretve i prema Konjicu, Mostaru i Sarajevu izgradnjom hidroakumulacije Jablaničkog jezera i uz njega gubitkom dragocjenog poljoprivrednog zemljišta uz obalu ove rijeke te djelomičnim raseljavanjem stanovništva 1954.godine, a posebice kataklizmom potpuno suludog posljednjeg rata gdje se broj stanovnika u 84 naseljenih mjesta smanjio sa 4.257 katolika Hrvata po popisu iz 1991. na 3.467 ukupno popisanog stanovništva prema posljednjem popisu 2013. godine svodeći broj Hrvata katolika na 106 utvrđenim blagoslovom kuća uz Sveta tri kralja 2023.godine. Pokušati objasniti ovakav u povijesti rijetko zabilježen demografski gubitak ima za cilj ova knjiga, sa željom da se probudi interes za ovaj izuzetno lijep i resursima bogat kraj i pokazati svima onima koji su tu živjeli ili sada žive te probuditi nadu da će on ponovno biti postupno revitaliziran jer sve povijesne i ostale okolnosti ukazuju na velike mogućnosti koje su u trenutku dok se piše ova knjiga potpuno organizirano ne iskorišteni.
Izgradnjom hidroakumulacije Jablaničkog jezera 1954.godine kraj je potpuno ostao odsječen od ostatka države jer će se tek 1960.godine izgraditi prvi viseći most u novom Ostrošcu koji će ga povezati sa ostatkom urbanih i industrijskih zona, a pravi betonski prometno dvosmjerni most raspona 452 m u Čelebićima za ovaj kraj je izgrađen tek 2012 godine. Teško je bez valjanih argumenata tvrditi da li je to činjeno namjerno ili sticajem društvenih i ekonomskih okolnosti, ali se ne može oteti generalnom zaključku da jedan čitav kraj nakon više od 3.000 godina intenzivnog naseljavanja i dinamike svih političkih i gospodarskih zbivanja iznenada gotovo umire u svim segmentima života. Međutim, mnogi čimbenici će dugo vremena utjecati na zaostajanje i raseljavanje iz ovog kraja koje se moglo osmišljenim planovima i aktivnostima društvene zajednice možda ublažiti ako ne i zaustaviti.
Neizmjerno značajan doprinos što su ostali zapisani značajni povijesni i narodnosni dosezi ovog kraja imaju dvojica konjičkih znanstvenika dr. sc. Pavao Anđelić i dr. sc. Jusuf Mulić ostavivši monografska djela o Konjicu koja će biti navedena u popisu korištenja literature. Samo izuzetan zavičajni patos i osjećaj pripadnosti kraju, što je inače karakteristika velikih znanstvenika – humanista ih je motiviralo da pokoljenjima ostave zapisane tragove života ovog kraja.
Knjiga je nastala sinergijom više znanstvenika koji su nesebično dali pregled u nekoliko poglavlja pa im se zahvaljujemo i to: dr. sc. Snježana Musa, dr. Dalibor Ballian, Alojz Filipović, dipl.ing. i Miro Šilić. Moram izraziti duboku zahvalnost svim suradnicima popisanim u impresumu, a naročito istaći ogroman doprinos gospođice Marice Šagolj koja je godinama radila na unosu i permanentnim dopunama tekstova i koordinaciji svih poslova oko uobličenja djela bez čije pomoći ne bi ugledala svjetlo dana. Valja odati priznanje i autoru monografske knjige „Zaboravljena mučenica“ o župi Podhum/Žitače fra Marijanu Karauli i urednicima knjige Rama-Šćit u nakladi Franjevačkog samostana fra Tomislavu Brkoviću, fra Stjepanu Lovriću, fra Ivanu Šarčeviću i fra Mati Topiću. Ne manju zahvalnost dugujemo arhivu Vrhbosanske nadbiskupije i velč. don Anti Meštroviću i Arhivu BiH i savjetnici Sandri Biletić koji su pripremili više od 3000 arhivskih dokumenata o ove tri župe i staviti ih na uvid autoru. Posebno sa zahvalnošću moram istaći pomoć dugogodišnjeg župnika župe Podhum/Žitače i sinu ovog kraja fra Gabrijelu Tomiću, te don Luki Brkoviću župniku župe Solakova Kula koji je imao mogućnost izabrati raspored službe između bogate Njemačke i male udaljene udaljene brdske župe opredjeljujući se za Solakovu Kulu. Za Hrvate katolike župe Solakova Kula on je i danas njihov župnik kao i u vrijeme kada je upravljao njihovom župom. Valja istaći zahvalnost i aktualnim župnicima župa Solakova Kula i Obri vlč. Marinu Mariću, te župniku župe Podhum/Žitače fra Ivici Kataroviću koji su pružili pomoć u prikupljanju podataka neophodnih pri pisanju ove knjige. Moramo spomenuti i uputiti zahvalnost Hrvatskoj zavičajnoj udruzi Konjic-Klis Calw na materijalnoj pomoći za tiskanje ove knjige.
Moram se zahvaliti izuzetnom fotografu Marinu Jurici koji je proveo 30 dana sa fotoaparatom i dronom snimajući sakralne, prirodne i povijesne znamenitosti te Vladi Raiču sinu umjetničkog fotografa Ćirila – Ćire Raiča koji nam je ustupio dio fotografija, kao i fra Stjepanu Lovriću za istu donaciju u određenom broju veoma kvalitetnog fotografskog fundusa. Na kraju je neophodno istaći najveću zahvalnost i trud pomoćnom biskupu Vrhbosanskom u miru Peri Sudaru na čiju inicijativu je programiran projekt, a potom je na mnogo drugih pa i financijskih načina pomogao njenom objavljivanju kao svoj dug prema rodnom kraju.
Ova knjiga je rađena znanstvenom metodom, a pisana publicistički da bi bila razumljiva svima i na svim meridijanima, kako onima koji su se ovdje rodili tako i mnoštvu potomaka koji tek iz priča svojih predaka imaju fragmentarne pojmove o kraju, njegovim ljepotama, povijesti, vjeri, crkvi i uopće životu. Ona je koncepcijski i izvedbeno drugačija od mnogih sličnih župskih monografija. Ona je knjiga o narodu i njegovoj zemlji, vjeri i zajednici življenja s drugima. Bilo bi dobro kada bi je imao svaki dom koji potiče iz ovih krajeva kao biblijsku „Knjigu postanka“. Ako na temelju nje se razvije makar malo očekivanog interesa za domom predaka ukupan trud svih onih koji su je stvarali će biti naplaćen.
Autor: Ivan Anđelić
