Klis i Klišani

Svi žitelji desne obale Neretve, pa potom Jablaničkog jezera, općine Konjic s ponosom ističu svoj pod regionalni identitet nazvan Klis i klišani, pa ga čak ističu i pored aktualnog Konjic i konjičani. Malo tko uopće pozna genezu tog naziva, tako da kreću priče od nekih mitskih predodžbi do potpuno
neutemeljenih tumačenja. Interesantno, svi se osjećaju klišani bez obzira na osobne nacionalne, vjerske ili druge pripadnosti. Čak što više dalo bi se primijetiti nešto drugačiji mentalni sklop ponašanja i filozofije življenja u odnosu na stanovnike s lijeve obale Neretve (Jablaničkog jezera) sa posebno zanimljivim jezičnim, običajnim, graditeljskim i uopće pučkim načinom života.
To se može objasniti geografskim položajem područja sliva rijeke Neretvice kao odvojenog područja od Središnje Bosne i Lašvanske doline koje pripada Jadranskom slivu, a u isto vrijeme Neretva je onemogućila kroz duboku povijest, sve do suvremenog doba, čvršće društveno političko povezivanje sa
područjima lijeve strane rijeke Neretve. Stoga u nešto suvremenijoj povijesti narodnih vladara srednjeg vijeka u procesu formiranja Bosanske države procesi su tekli na ovom području u posebnom smjeru, a Humske zemlje su imale svoj vlastiti put, istina u više stoljeća zajedno pod formalno pravnom upravom
bosanske dinastije Kotromanića. Dakle, područje ovi triju župa je bilo rubno u bosanskim okvirima i tvrdo omeđeno gradovima Bokševcem na jugu i Trešnjevcem na sjeveroistoku i smatrani su stolnim kraljevskim mjestima za razliku od Biograda, Vrapča i Koma s druge strane Neretve čiji su posjednici bili humski velikaši.
Klis je smješten u dolini rijeke Neretvice i njenih pritoka, a omeđen planinskim vijencima Bitovnje, Studentske planine, Zec, Pogorelica i Bokševica i naziva se dolina Neretvice ili Klis, a stanovnici naseljenog prostora zovu se Klišani.
Često se u raspravama spominje porijeklo imena Klis i Klišani. Klis je brdo koje se strmovitim stranama izdiže od mjesta gdje se rječica Pošćak uliva u Neretvicu do naseljenog mjesta Dobrićevići.
Od Ostrošca, preko Buturović Polja, Goranskog Polja, ispod podhumskih strijena preko Parsovića sve do ušća rijeke Pošćak u Neretvicu postojao je karavanski put lijevom obalom Neretvice. Mogao se napraviti mali most preko rijeke Pošćak, ali se odustalo od toga jer se u neposrednoj blizini izdiglo brdo Klis prema Dobrićevićima i Slavkovićima koje se odmah izdizalo iz riječnog korita Neretvice i nije dozvoljavalo izgradnju putne komunikacije. Zbog navedenog turske vlasti su pristupile izgradnji Srijanskog mosta, kasnije nazvanog, Džanićki most. Turske vlasti su u izgradnji navedenog Srijanskog mosta (prvog kamenog mosta u dolini Neretvice) u XVI. vijeku dovodili radnu snagu iz drugih krajeva, koji su redovito odustajali od obrade tvrdog klišanskog kamena i ugradnje u most. Poslije višestruke neuspjele izgradnje, angažirali su radnu snagu iz obližnjih sela oko brda Klis, posao je krenuo uspješno i brzo napredovao, te su stanovništvo koje je sudjelovao u ovom poduhvatu nazvali Klišanima. Od tada se počela širiti priča „Za Klišane nema prepreke ili Klišani mogu sve“.
Kada je završen Srijanski most, trgovački karavani su sve češće prolazili ovim krajevima, te su klišanski ljudi angažirani u zaštiti i praćenju karavana, gdje su se isticali hrabrošću. Izgradnjom ovog mosta čvrsto je integriran prostor lijeve i desne obale Neretvice.
Vrijedi navesti još jednu mogućnost nastanka ovog toponima. Padom bosanskog raljevstva pod tursku vlast 1463.godine dugo će trajati otpori kršćanskih okolnih kraljevstava njenom daljem širenju. Pa ipak će nakon mohačke bitke 1526.godine otvoriti put osvajanju Budima na sjeveru, a 1537. će osvojiti jaku
utvrdu Klis i dolinu Cetine u obodu Jadranskog mora. Formirat će novi upravno administrativni okrug – sandžak pod nazivom Kliški koji će se protezati na sjever sve do nahije Bosanska Neretva gdje se nalaze naše tri župe. Taj administrativni ustroj će trajati skoro 300 godina. Dakle, katolici i muslimani će
veoma dugi period živjeti u tom okrugu i sustavu. Veliko je pitanje da li narod i danas baštini taj naziv Klišani na sjećanje na taj period ili je moguća druga geneza ovog toponima.
Od tada do danas se ime Klis proširilo na sve prostore doline Neretvice i njenih pritoka, na prostor između gore navedenih četiri planinska lanca. Autor je istražujući nastanak ovog velikog toponima razgovarao sa desetinama osoba rođenih u ovom području i čuo mnoge teze i legende, no uvijek je ostalo po nešto što se nije uklapalo u osnovnu misao o jedinstvenom osjećaju svih ljudi ovog kraja da žive na jednom prostoru i da se svi osjećaju Klišanima. Čini mi se da ima logike objašnjenje koje mi je napisao Sejad Hakalović, aktualni sekretar Osnovne škole Seonica.
Valja istaći da u knjiškim vrelima u dolini Neretvice nitko se nije bavio ovim
toponimom tako da je ovo prvi pokušaj pisanog tumačenja porijekla ovog
naziva.