U postupku eksproprijacije velikih površina koje će potopiti hidroakumulacija
od Jablanice do Konjica sa lijeve i desne obale Neretve biti će eksproprirano
1302 zemljišne parcele u površini od 8.318.863 m 2 te 820 objekata raznih
namjena. Zemljište, objekti i ljudi naših tri župa ulaze u ove podatke. Naknada
za izuzeto zemljište je iznosilo 2 dinara i 1,5 dinara za manje vrijedna zemljišta.
Usporedbe radi, prema cjenovniku Ministarstva trgovine i snadbijevanja iz
1948.godine cijena jednog jajeta je iznosila od 2,20 – 2 dinara u zavisnosti od
mjesta gdje se prodaje. Dakle, jedan kvadrat plodnog zemljišta u naknadi je
iznosio kao vrijednost jednog jajeta.
Nakon punjenja akumulacijskog jezera javio se veliki problem, zbog
odsječenosti od bilo kakvog komunikacijskog kontakta oko 14.000 stanovnika
ovog kraja sa ostatkom Konjica i Jablanice i cijele države. Ovaj kraj je ostao kao
izolirani otok omeđen visokim neprohodnim planinama prema Kreševu, Fojnici,
Prozoru, Konjicu, Mostaru i Sarajevu i vodene površine Jezera. Jednostavno nije
mogla funkcionirati trgovina, škole, zdravstvo, kretanje ljudi i roba. Stoga je
onodobna vlast već 1955. godine pristupila organizaciji prometa vodenim putem
te organizirala nabavku motornih čamaca. Utemeljena je odlukom sreza Mostar
broj: 2456/55 od 14.10.1955.godine Lučka kapetanija Ostrožac, koja će na
temelju već donesene odluke sreskog vijeća i vijeća proizvođača sreza Mostar
od 30. i 31.03.1955. godine organizirati ukupne poslove prijevoza ljudi i roba.
Prema Odluci zadatak Lučke kapetanije je:
- Sprovođenje nadzora/u cijelosti nad bezbjednošću plovidbe svih plovnih
objekata; - Vođenje registra i očevidnika u kojima su upisani plovni objekti;
- Stručno osposobljavanje kadrova;
- Naplata pristaničkih taksa.
Nabavit će se plovila, izvršiti registracija i započeti posao zadovoljenja
stanovništva u potrebama za kretanjem i snabdijevanjem robama. Formiralo se
posebno transportno poduzeće za plovidbu na jezeru „Jezero“ u Buturović Polju,
a brodice su nabavile Zemljoradnička zadruga Podhum, Zemljoradnička zadruga
Lisičići, općina Podhum, općina Seonica, poduzeća koja su još dovršavala
radove na hidroelektrani Jezero.
Kupljene su brodice u glavnom u Dalmaciji i nešto u velikim lukama na Dunavu
i Savi. Pošto su brodice morale biti registrirane i imati svu potrebnu
dokumentaciju kao registrirana plovila na moru ili velikim rijekama neophodno
je bilo da kapetan polaže stručni ispit za plovidbu i održavanje pa su se i oni
održavali u Lučkoj kapetaniji. Spomenut ćemo samo neke od brodica. „Galeb“,
„Neretvica“, „K2“, „Jastreb“, „Nada“, „Zora“, „Bunker“. Brodovi su mogli
primiti od 10 – 50 putnika ili adekvatnu količinu robe te bili dugi od 5 – 12 m i široki od 1,8 – 3,8 m. Brodovi su imali prave brodske motore, obveznu signalizaciju za noćnu vožnju. Postojali su redovi vožnje i redovite stanice i to:
- Konjic,
- Čelebići,
- Kralupi,
- Lisičići,
- Buturović Polje,
- Ostrožac – novi,
- Žuglići,
- Lizoperci,
- Slatina,
- Gračac,
- Brana
Brodica za prijevoz putnika
Kao brodari registrirali su se privatni vlasnici Hajduk Ahmet i Šteta Hasan.
Također bilo je registriran određen broj čamaca manjih dimenzija sa
izvanbrodskim motorom. Svi privatni vlasnici čamaca na vesla su se morali
registrirati bez obzira da li su obavljali javni prijevoz ili za vlastite potrebe. Bilo
je registrirano oko 70 privatnih čamaca na vesla. Župni ured Obri je imao
registriran čamac dužine 7,82 x 1,82 m.
Lučka kapetanija je mjesečno slala nadležnom sekretarijatu sreza izvješća o
prevezenom broju putnika i robe u tonama. Pogledajmo taj izvještaj za srpanj
1956.:
Izvješće o prevozu putnika i robe za srpanj 1956.
Istovareno robe 1.184 t
Utovareno robe 590 t
Prevezeno putnika u dolasku 3.525
Prevezeno putnika u odlasku 3.525
Kako će se postupno izgrađivati međumjesni putovi i nakon što će se izgraditi
1960.godine viseći most u Ostrošcu prijevoz brodicama i čamcima gubi na
značaju tako da će kapetan pristaništa Ostrožac Idriz Fazlić 13.04.1959.godine
predložiti Sekratarijatu za privredu sreza Mostar ukidanje Kapetanije. To se nije
desilo. Kapetanija i danas postoji te obavlja sve poslove u duhu suvremenih
propisa države BiH o plovidbi na unutarnjim vodama.
Naravno, još od tog perioda uporno se kod ljudi ovog kraja, bilo da su ostali
živjeti negdje blizu jezera ili pak raseljeni ostat će otvorena pitanja na koja će
pokušati dati odgovore ovo poglavlje.
